U četvrtak 4. travnja 2019. godine održana je konferencija o mirovinskom sustavu pod nazivom Zašto je 67 previše koju su organizirali Zaklada Friedrich Ebert i inicijativa 67 je previše.
Na prvoj panel raspravi iznesena su međunarodna iskustva o dobnim granicama umirovljenja te demografskim i socijalo osjetljivim aspektima rada iza 65. godine života. Iznesena su belgijska iskustva gdje je vlast također bez kvalitetne rasprave podigla dob umirovljenja na 67 godina. Istaknuto je da je problem u redistribuciji bogatstva i osiguravanju novca za radnike koji su ga svojim radom zaradili kao i u činjenici da se taj novac ne ulaže u ljude nego isključivo u kompanije. Austrijska iskustva primjer su osvještenih mirovinskih politika i sveobuhvatne reforme kojom se uspjelo pronaći rješenje bez podizanja dobi umirovljenja.
Zaključeno je da da će se povišenjem dobi umirovljenja samo povećati broj umirovljenika jer većina neće izdržati do propisane dobi umirovljenja. Također, stručnjaci su kritizirali zakonska rješenja vlada koje žrtvuju socijalne politike u korist neoliberalnih koje zanima isključivo rast i profit, a ne čovjek.
U drugoj panel raspravi govorilo se o prijevremenom umirovljenju te o nepovoljnim uvjetima na tržištu rada za starije osobe. Stručnjaci su istaknuli da je problem što se većina financijskih troškova prebacuje na mirovinski sustav kroz masovno umirovljenje te da zato rješenja treba tražiti u poboljšanju uvjeta za starije osobe uzimajući u obzir specifične zdravstvene i socijalne politike.
Zaključeno je da donošenje političkih odluka bez dijaloga sa sindikatima, radnicima i stručnjacima isključuje multiperspektivnost i humanost koju takva pitanja zahtjevaju te da se zbog toga svakako treba angažiranije pristupiti referendumskoj inicijativi 67 je previše.
Konferencija Zašto je 67 previše
